Ovako se slavi najradosniji praznik!
Foto:Shutterstock

Sa stanovišta crkve, Božić je najradosniji od petnaest velikih verskih praznika, i slavi se tri dana. Božić se praznuje kao dan roÄ‘enja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja sveta i uvek se proslavlja 7. januara (25. decembra, po starom kalendaru).
Taj dan se provodi u domu, porodiÄno, ne ide se u goste i osim Položajnika, nema drugih gostiju u kući. Na ikonama se oslikava pećina u kojoj su Josif i presveta Bogorodica sa novoroÄ‘enim Isusom. Pored njih su jasle sa slamom i pastiri koji se klanjaju, a iznad njih lete anÄ‘eli i zvezda, koja najavljuje dolazak Spasitelja, a u prvom planu je jagnje.
Drugi dan Božića naziva se „Božji dan" mada je posvećen Bogorodici u zahvalnost što je rodila Spasitelja i tada se ljudi druže, odlaze u goste, ali se najÄešÄ‡e ide u „Mirboženje", odnosno, uz pozdrav „Mir božji, Hristos se rodi!" mire se zavaÄ‘eni, a sve loše se prašta i zaboravlja. Treći dan Božića je i prva krsna slava Sveti Stefan, arhiÄ‘akon i prvomuÄenik koji je stradao za veru. Na ikonama se prikazuje u Ä‘akonskoj odeći sa kadionicom i jevanÄ‘eljem, na kojem su tri kamena, simbol njegovog kamenovanja, a negde u levoj ruci drži trokraki Äirak sa upaljenim voštanicama - „trikirije".
Božić je dan kada je duh Isusa - deteta, sveprisutan meÄ‘u ljudima, donosi mir, praznik raÄ‘anja novog života, iz koga je nastao niz obiÄaja i obreda, koji imaju jedan osnovni smisao i svode se na to da umole Boga, da saÄuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Pošto se slavi, pod se tri dana ne Äisti i ne baca se ništa iz kuće, a trećeg dana Božića žene pokupe slamu od Badnjeg dana, u tišini, da se ne Äuje da odlazi Božić, iznesu je iz kuće, pa je stave na grane drveta koje raÄ‘a, na košnice, ili se stavlja u gnezdo u kojem se legu pilići. Jedan snop se ostavi na neko suvo mesto da bi bio zapaljen na ÄurÄ‘evdan, radi zaštite polja od grada.
Božićno jutro obeležava se još pre svitanja, zvonjavom svih zvona na pravoslavnim hramovima. U sveÄanom odelu, odlazi se u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora i to je prvo što se uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju reÄima "Hristos se rodi!" i otpozdravljaju "Vaistinu se rodi!" od Božića do Bogojavljenja.
ObiÄaji za Božićni ruÄak
Domaćice za Božić, rano ujutru mese „Äesnicu", odnosno pogaÄu, koja se mesi „nenaÄetom" vodom, koja je tog jutra uneta u kuću sa izvora, koji je posut kukuruzom i kićen bosiljkom, a u koji je ubaÄen novÄić. ÄŒesnica se mesi od belog brašna, sa mašÄ‡u, bez kvasca, a u nju se stavlja zlatni, srebrni ili obiÄni novÄić, odozgo se bode granÄicom badnjaka, i ta Äesnica ima ulogu slavskog kolaÄa na Božić. Smatra se da naziv ovog obrednog hleba potiÄe od reÄi „Äest" ili „Äast" u slavu Isusa Hrista, ili zato što se lomi „na ravne Äasti" ili „Äesti", na onoliko delova, koliko je Älanova porodice.
Kada je Äesnica peÄena, iznosi se na sto, gde je već postavljen Božićni ruÄak. Svi stanu za sto, domaćin zapali sveću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne i pomoli se u ime svih. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju Äesnice. ÄŒesnica se podiže u visinu glave, u slavu Isusovog roÄ‘enja i za život i zdravlje svih ukućana i putnika namernika, okreće se tri puta suprotno od smera kazaljke na Äasovniku, preliva vinom i na kraju se lomi na onoliko delova, koliko ima ukućana. Onaj ko dobije deo Äesnice u kojoj je novÄić, po narodnom verovanju, biće srećan cele te godine. Kada se završi lomljenje Äesnice, ukućani jedni drugima Äestitaju praznik i sedaju za trpezu.
Prema narodnim obiÄajima, najÄešÄ‡e se jede prase, koje simboliÄno predstavlja napredak, jer uvek „rije" i jede krećući se napred. To je i jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuÄe korene iz vremena verovanja pre hrišÄ‡anstva, a pominje se i u starozavetnim knjigama. Poreklo je sigurno iz vremena mnogoboštva, a Crkva je ovaj obiÄaj prihvatila i blagoslovila, sa obrazloženjem da posle Božićnog posta, koji traje šest nedelja, jaka i mrsna hrana dobro doÄ‘e.
Domaćin od peÄenice za Božić seÄe najpre levu plećku, glavu i deo od rebara.
Na Božić, u kuću dolazi i specijalni gost, koji se obiÄno dogovori sa domaćinom i on se posebno doÄekuje i zove se položajnik. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, prilazi ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: "Kol'ko varnica, tol'ko srećica, kol'ko varnica tol'ko parica (novca), kol'ko varnica tol'ko u toru ovÄica, a najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj". Položajnik simboliÄki predstavlja Mudrace, a varnice zvezde koje su pratili i po kojima su sa Istoka došli novoroÄ‘enom Hristu na poklonjenje. Položajnik se služi i daruje, a smatra se da za celu narednu godinu donosi sreću u kuću.
Od kad se slavi Božić
Do Äetvrtog veka Božić sa nije proslavljao, jer rano hrišÄ‡anstvo nije pridavalo znaÄaj telesnom roÄ‘enju, već im je krštenje predstavljalo vid duhovnog roÄ‘enja i poÄetak puta ka hrišÄ‡anskoj vrlini i veÄnosti. Praznik i taÄan datum, ustanovljeni su odlukom Nikejskog sabora 325. godine, nastajanjem hrišÄ‡anskog kalendara. Kao samostalan praznik, odvojen od Bogojavljenja, prvi put je proslavljen u Rimu 354. godine potiskujući do tada slavljeno RoÄ‘enje boga Sunca, praznik mnogobožaca. Po starom, Julijanskom, kalendaru Božić se proslavlja 25. decembra, a do pomeranja za 13 dana, dolazi 1582. posle reforme kalendara koju je sproveo papa Gregorije XIII. Usvajanjem Gregorijanskog kalendara, nastaje pojam raÄunanja vremena po starom i novom kalendaru.
Pred Hristovo roÄ‘enje, rimski imperator Avgust, naredio je da se u rimskoj carevini obavi popis stanovništva, a svako je morao da se upiše u mestu gde je roÄ‘en. Bogorodica Marija, poreklom od cara Davida, krenula je iz Nazareta u rodni Vitlejem, sa mužem Josifom, u vreme kada je Isus trebalo da se rodi. Kasno uveÄe stigli su u Vitlejem, pa pošto nisu imali gde da prenoće, a nisu imali ni para za smeštaj, smestili su se u pećinu u okolini Vitlejema, u koju su pastiri za vreme nepogode sklanjali svoja stada. Te noći presveta Bogorodica „oprostila se svoga bremena", rodila je Isusa, a pošto su u to vreme samo pastiri bili budni, njima se ukazao anÄ‘eo i rekao im da je u pećini roÄ‘en Spasitelj sveta.
Oni su otišli u pećinu, uverili se u reÄi anÄ‘ela, naložili vatru, da zagreju majku i dete i otišli slaveći Boga. Tada se nad zemljom izraelskom pojavila zvezda repatica, koja se nije kretala od istoka ka zapadu, kao sve ostale, već ka jugu, leteći veoma nisko, nad zemljom. Tri persijska mudraca, Gaspar, Valtazar i Melhior, videla su zvezdu, shvatili su pretkazanje da se rodio ugledan Äovek, najverovatnije car, pa su krenuli da mu se poklone.
Kada su našli Mariju i Josifa sa malim Hristom, poklonili su se i darivali ga zlatom kao cara, tamjanom, kao Boga i smirnom, kao uÄitelja i prvosveštenika. Kada je judejski car Irod saznao za sve ove poÄasti, uplašio se da će mu novoroÄ‘eni preuzeti presto, pa pošto nije znao kako da ga naÄ‘e, naredio je da vojnici u Vitlejemu pobiju svu mušku decu do dve godine starosti. Vojnici su po nareÄ‘enju poubijali 14.000 dece, ali Josif je, po savetu anÄ‘ela, na vreme odveo Hrista i Mariju u Misir (Egipat) i tako ga spasao pogubljenja.
Deca su zbog svoje Äednosti postala hrišÄ‡anski uzor odraslima. Crkva naglašava da se srcem i duhom treba preobraziti u dete da bi se ušlo u Carstvo Nebesko. Zato se deca za svoju dobrotu i poslušnost nagraÄ‘uju za Božić. Nekada su deca ostavljala svoju oÄišÄ‡enu obuću pored prozora da bi im Božić Bata unutra ostavio poklon. MeÄ‘utim, zbog starinskog naÄina izražavanja, ovde se potkrala mala zabuna, jer ne postoji nikakav Bata, već je to arhaiÄan glagol „batati", što znaÄi hodati, koraÄati.
Od ovog naÄina darivanja, nastalo je mnogo komercijalizovanih naÄina darivanja za Božić, pa se na zapadu pokloni ne kupuju samo deci, već svima u porodici i ostavljaju pod okićeno božićno drvo, koje na vrhu ima za ukras vitlejemsku zvezdu repaticu. Darove donosi Deda Mraz (Santa Klaus ili Sent Nikolas, tj. Sveti Nikola), koji nosi crvenu (kardinalsku) odeću sa belim krznom (mada se sve ÄešÄ‡e uzima u obzir i uticaj famoznog brenda gaziranog soka u kreiranju njegove odeće).
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE