"Kulturno edukativni centar Tara", u Sportsko kulturnom centru u Obrenovcu, održao je još jednu u nizu tribina pod nazivom “Nisi sam” , sa ciljem podizanja svesti o autizmu i inkluziji i sa akcentom na autizam kao različitu sposobnost, a ne kao na nesposobnost.
Projekat “Nisi sam” je podržan od strane Avast humanitarne fondacije.
Iako se neretko ističe genijalnost autistične dece, zbog problema u ponašanju, društvo ih često okarakteriše isključivo kao teško društveno prihvatljive osobe, a često ni sami roditelji nisu ti koji su pošteđeni od etiketiranja, nerazumevanja i šikaniranja. Koreni diskriminacije nastaju zbog straha od nepoznatog, zbog predrasuda i neznanja, a uzrokuju isključivanje onih koji su na neki način drugačiji i iz tog razloga ovaj događaj je bio posvećen i borbi protiv predrasuda sa kojima se susreću roditelji dece sa autizmom.
“Najveće predrasude okoline jesu zapravo to da je autizam bolest. Autizam nije bolest, to je stanje, to je pervazivni razvojni poremećaj. Autizam nije zarazan. Naša deca ne mogu da prenesu autizam nekoj drugoj deci. Naša deca nisu bezobrazna, naša deca nisu nevaspitana. Mi roditelji dece sa autizmom nismo loši ljudi. O autizmu se mora govoriti. Rana intervencija, shvatanje da vaše dete ima autizam sa godinu ili sa dve godine je mnogo važno za dalji razvoj deteta i za jednu, koliko je moguće, čvrstu i stabilnu porodicu bez obzira što u toj porodici vi imate člana koji ima autizam.” - rekla je Vesna Klačar, "Kulturno edukativni centar Tara", majka deteta sa autizmom.
Tribinu je otvorila Lena Stevanović govoreći tekst Vesne Klačar pod nazivom “Svaki dan je moj i tvoj!”
Lena Stevanović je naglasila da ovo nije samo problem roditelja dece koja imaju autizam, već celog društva i da inkluzija nije moguća ukoliko se njome bave samo ljudi koji imaju taj problem.
“Treba svako od sebe da krene i da deca u školi nauče da prihvataju decu drugačiju od sebe.” - rekla je Lena.
Pesmu “Nisi sam”, sa akcentom na podizanje svesti o ovom važnom društvenom pitanju, izveo je Miloš Buca Došić koji je i autor muzike, teksta i aranžmana.
Dramsko scenske recitale Vesne Klačar “Nisi sam” i “Nisi sama” govorile su Dušica Kolundžija i Jovana Đorđević.
Po prvi put na događaju "Nisi sam" nastupila su i deca plesne sekcije Fitnes kluba "Impuls", koja su sa svojim koreografom Sandrom Ćeran, izvela muzičku numeru "Nikad ne odustaj" i dala dobar primer inkluzije, jer je potpuno ravnopravno sa njima nastupala i Tara, devojčica sa autizmom i pobrala simpatije prisutnih na tribini.
Roditeljima deteta sa autizmom preko je potrebno mnogo snage i upornosti da spoznaju kako njihovo dete nije poput druge dece, da ono živi u drugačijem svetu od onog na koji smo mi navikli. Kroz svakodnevnu borbu i životna iskušenja roditelji uviđaju tu genijalnost koja se krije u autističnoj deci. Uprkos osuđivanjima da su hladne osobe, ljudi sa autizmom su izuzetno osećajni, vole dodir, osmeh, zagrljaj… Potrebno je upoznati ih i bez predrasuda prići nepoznatom.
O životu sa autizmom pored Vesne Klačar govorile su i majke dece sa autizmom Katarina Vasić i Hilda Žužić, kao i Slobodan Banković sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Majke dece sa autizmom su podelile svoja iskustva i probleme sa kojima se susreću. Katarina Vasić je naglasila da joj je drago kada vidi da postoje primeri dobre inkluzije, ali da na žalost nije svuda tako.
Slobodan Banković sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju objasnio je da inkluzija podrazumeva da svaki čovek ima jednaka prava i mogućnosti bez obzira na individualne razlike. Inkluzivno obrazovanje pruža mogućnost svoj deci da budu deo sopstvene vršnjačke grupe, da se socijalizuju i pripreme za ravnopravno učešće u životu i radu. Za ostvarivanje maksimalnih postignuća kod dece sa autizmom, neophodno je uključenje i prihvatanje šire zajednice, od roditelja i porodice preko nastavnog osoblja pa do vršnjaka i okruženja.
Veoma edukativna tribina koja šalje poruku da autizam nije bolest, da društvo treba da razume potrebe osoba sa autizmom, da se aktivnije uključi i preduzme dodatne korake po pitanju inkluzivnog obrazovanja.
Poslednji segment tribine nosio je naziv “Posle duge”, a svi znamo da je posle duge nebo uvek plavlje, plavo kao odraz posebnog raspoloženja i funkcionisanja dece sa autizmom...plavo kao obeležje dana autizma.
"Ne zaboravi da je autizam stanje, a ne bolest,
ne zaboravi da autizam nije zarazna bolest i
slobodno mi pruži ruku.
Nisam bezobrazna, nisam nevaspitana,
imam emocije
i smejem se i plačem baš isto kao i ti.
Vremenom ću uz tvoju podršku i kroz igru sa tobom
postati tvoja dobra drugarica.
Isti smo, a opet drugačiji jedno od drugog.
Uvedi me u svoj svet i ja ću tebi pokazati svoj svet.
I ne zaboravi da je svaki dan moj i tvoj."