Obrenovac, 19.04.2021

POGLED ÄŒOVEKA SA PLAKATA


Izvor: Danas Online,Nadežda Radović,Lokalne novine | Obrenovac, 05.03.2020.
Ovogodišnji FEST najavljen je slikom Bekima Fehmijua

Foto:Wikipedia


Slika iz slavnih dana najuspeÅ¡nijeg jugoslovenskog glumca u meÄ‘unarodnoj filmskoj areni. Muževan, harizmatiÄan, zagonetan…imao je sve attribute za velike filmske role. Pogled uperen ka dalekim horizontima koji su mu se otvarali. Imao je sve o Äemu su balkanski mladići sanjali¸ pre svega uloge o kojima svaki glumac maÅ¡ta – Odiseja, zavodnika Ruboroze, bondovskog junaka, misterioznog grofa Kaljostra, ratnika na odmoru u javnoj kući, teroriste, vaspitaÄa.

Njegov liÄni magnetizam udahnjivao je život junacima sa razliÄitih paralela. PotvrÄ‘ivalo se Äuveno geslo da se glumac ne transformiÅ¡e u tuÄ‘i život već da njegova liÄnost udahnjuje život liku koji glumi.

Bekim, Å¡to u prevodu sa albanskog znaÄi Blagoslov, je roÄ‘en u Sarajevu 1. juna 1936. Odrastao je u Prizrenu i do kraja života će mu vode Bistrice mamiti osmeh. U tu hladnu vodu Bistrice je zagazio Uliks i prosuo Bekimov prah dok su njegova životna saputnica Branka Petrić, Hedon i prijatelji pratili kako ga bistri brzaci Bistice odnose u veÄnost. Studirao je u Beogradu na Akademiji za pozoriÅ¡te, film i televiziju.

Primljen je „iz prve“. Morao je da obeća da će usavrÅ¡iti srpski jezik. Sa talentom koji je nosio posle akademije vrata su mu se otvarala. Imao je zapažene uloge u Jugoslovenskom dramskom pozoriÅ¡tu, ali film je bio medij u kome će zablistati. U beskrajno ponavljanom filmu SaÅ¡a (1962) igra epizodnu ulogu poruÄnika Marića (nedićevca) koji viÅ¡e puta ponovlja reÄenicu „đaci, a već junaci“ izazivao je smeh.

MeÄ‘u rane radove spadaju filmovi takozvanog crnog talasa: Neprijatelj (1965) Živojina Pavlovića, Klakson (1965) Kokana Rakonjca i Roj (1966) Miće Popovića. Već tada jedan drugi reditelj Dragoslav Lazić u filmu Tople godine (1966) otkriva u Bekimu potencijal romantiÄnog junaka i zavodnika.

Uspeh koji će Bekima vinuti u filmske besmrtnike stiže sa filmom SkupljaÄi perja (1967) Aleksandra SaÅ¡e Petrovića. U Kanu žiri kritike mu dodeljuje prvu nagradu, doduÅ¡e Zlatna palma mu izmiÄe, ali Bekim je te godine bio apsolutna zvezda festivala. ObuÄen u modele Aleksandra Joksimovića, vitak, divalj, ali uglaÄ‘en. Igrao je sa Å irli Mek Lejn kao da ne izlazi iz plesnih dvorana.

NaÅ¡a akademija je Å¡kolovala svestrano obrazovane i spremne glumce. Država je podupirala zduÅ¡no projekte koji su donosili zemlji ugled i prestiž. Visoka moda koju je Bekim lansirao bila je ulaganje u Äoveka koji će proslaviti jugoslovenski film ali i Albance. Poruka iz Titovog okruženja bila je da obavezno istiÄe da je Albanac. Bila je to vrednost za Äitavu zemlju, ne samo za jedan narod.

Usledile su brojne uloge. Već 1968. snima seriju Odisej sa Dinom de Laurentisom. Penelopu igra Irena Papas. Prema reÄima njegove životne saputnice, najtemeljnije kritiÄarke i ljubavi ovo dvoje glumaca su najlepÅ¡i par koji je Balkan mogao da iznedri. 1970 igra sa Anom Mofo u filmu Avanturisti koji ima premijeru na probnom letu Boinga 747 iznad Atlantika. Bekim i Branka su najelegantniji u bundama Aleksandra Joksimovića.

Zasenili su 342 pripadnika/pripadnice džet-seta. Film Libera, ljubavi moja sa Klaudijom Kardinale snima 1973. Nežan film Poslednji snegovi pred proleće (Ultima neve di primavera) kao da je uvod u možda najznaÄajnivi Bekimov film Specijalno vaspitanje (1977). Sedamdesetih će Bekim snimiti Äak 18 filmova, osamdesetih pet, devedesetih tek dva. Poslednji film koji je snimio je Džingis Kan (1998). Partnerke su mu bile najveće glumice svog doba Ava Gardner, Klaudija Kardinale, Irena Papas, Ana Mofo…

Bile su to blistave godine, a onda se na Bekimov i živote mnogih od nas spustila neman bratoubilaÄkog rata, mržnje, podozrivosti. Nije Bekim bio od tog materijala. Uradio je ono Å¡to Äastan Äovek može sam sa sobom da uradi. Povukao se. Pisao je u osami. Ispostavilo se da je podjednako dobar pisac kao i glumac. Nije se javno pojavljivao. Kome da se prikloni?

Zar da pljuje po godinama svoje i naše sreće?

Branka Petrić skreće pažnju na govor tela, posebno ruku Bekima Fehmiju. StruÄnim okom glumice ona zapaža da je retko koji glumac bio u stanju da pokretima ruku doÄara ono Å¡to izgovara, da postoji organska veza izmeÄ‘u reÄi koje izgovara i njegovih pokreta.

Kad je izaÅ¡la iz Å¡tampe knjiga Miroslave MaleÅ¡ević: Didara, životna priÄa jedne Albanke, zamolila sam ga da govori na promociji. Odbio je, ali se gospodski zahvalio na pozivu.

Knjigu je već bio proÄitao. Delio je sa Didarom ljubav prema Prizrenu. Nije osećao da pripada ovom svetu. Stvari su postale nepopravljive. Nije hteo da ga svojataju ni u Beogradu, ni na Kosovu.

Otišao je po vlastuitoj volji, dostojanstven i svoj, 15. juna 2010.

RazmiÅ¡ljajući o Bekimovom životu, njegovoj sreći da je pola veka uz njega bila Branka Petrić, da ga je volela, pratila, praÅ¡tala mu, inspirisala ga, da su zajedno podigli dva divna ljudska bića Uliksa i Hedona, da je imao snage da svoj život ispiÅ¡e bez imalo laži, pitam se koliko nas je sve unazadilo i zla nam nanelo raspadanje Jugoslavije. Svi talambasi i politiÄari ne mogu da pokriju nesreće onih koji su bili najvredniji meÄ‘u nama.





Lokalne Novine Obrenovac


Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE