Filmska priÄa Zdravka Å otre je snimljenja po romanu Stevana Sremca, a radnja govori o tome kako se nekada u Srbiji živelo, volelo
Foto:Yotube printscreen
Izuzetna popularnost Šotrinog filma, koji je potukao sve rekorde po gledanosti u bioskopima širom Srbije, oživela je priÄe o junakinji ovog SremÄevog dela, pitanjem ko je u stvari bila prava Zona i da li je zaista postojala devojka takve nestvarne i beskrajne lepote.
Stevan Sremac je u Nišu živeo od 1879. do 1892, sa prekidom od dve godine kada je bio u Pirotu. U gimnaziji je predavao srpsku istoriju. Slobodno vreme je provodio u malim niškim kafanama "Bosna", "Kod Margera", "Kasina", gde nije dolazila krupna gospoda, kako je on nazivao. Pažljivo slušajući šta govore niške zanatlije, Sremac bi krišom vadio beležnicu i zapisivao.
Zona Zamfirova
Tako je nastala i priÄa o fatalnoj južnjakinji nesvakidašnje lepote Zoni Zamfirovoj. Spekulisalo se da je priÄu Sremac Äuo od Branislava Nušića, koji je 1895. bio srpski konzul u Prištini i u kome se Nušić družio sa viÄ‘enijim Srbima, a posebno sa Äorbadžijom Zamfirom Kijametovićem, ocem 13oro dece, meÄ‘u kojima je bila Jevrosima. Otac ju je iz milošte zvao Zona. Ili je to pak priÄa o trgovcu Gavrilu Ganetu Jovanović i njegovoj prelepoj ženi Zojici (ZojÄe), kći niškog Äorbadžije Hadži Smiljana Jankovića kao "Zoni".
- SremÄeva priÄa nije o svaÄ‘i oÄeva i mržnji porodica. To je priÄa o ljubavi i dertu, o pomalo uobraženoj “višoj klasi”, koja još ne shvata da njeno vreme istiÄe, o duelu izmeÄ‘u dva muškarca, budućeg tasta i zeta, o dvoje mladih Äija je ljubav bila jaÄa od prkosnog “dizanja gazdinskih noseva” i prirodne sujete mladog uspešnog muškarca - poÄinje priÄu za Telegraf Zonina Äukununuka, arhitekta iz Beograda, dr Dragana Milovanović, dodajući da porodiÄno sećanje “okrivljuje” samog Äorbadži Smiljana da je pred kraj života ispripovedao Sremcu autentiÄnu verziju dogaÄ‘aja koji je potresao njegovu porodicu 1870. i 1871, a Äiji su akteri bili sedamnaestogodišnja Zojica (1853-1884) i tridesetdvogodišnji Gane (1838-1902).
Gane (Mane) stigao je iz sićevaÄkog sela Bandzareva kada je imao 15 godina, i zaposlio se kod gazda Hadži Smiljana Jankovića, koji "nije znao šta ima". Od prelepe kuće sa doksatima i velikim dvorištem, u Episkopskoj ulici, izmeÄ‘u Saborne crkve i i tadašnje opštinske škole, pa do brojnih vinograda prema Bubnju, Gorici i Gabrovcu. Zojica je bila njegova jedina ćerka, imao je samo još jednog sina, i veoma se pazilo na njeno obrazovanje. Sva hrišÄ‡anska deca, pa i ženska Äiji su roditelji to mogli da priušte, išla su u grÄke, a kasnije i u nemaÄke škole i sasvim je logiÄno što hadži Smiljan nije bio zadovoljan staleškom razlikom izmeÄ‘u njegove ćerke i Ganeta
Sam Sremac kasnije piše da je "Mane Zonu znao još kao derište, kao Äupe ili Äupence, kako su se tada nazivale šiparice". Maltene pod istim krovom bogatog Hadži Smiljana (Äorbadži Zamfira), stasavalo je dvoje mladih i lepih, ZojÄe (Zona) i Gane (Mane). Bogata porodica u poÄetku nije krila svoje simpatije prema vrednom, naoÄitom i preduzmiljivom seoskom momÄetu pod svojim krovom, ali su te simpatije splasnule kada je buknula ljubav izmeÄ‘u dvoje mladih. Smatralo se da je ta ljubav staleški neodrživa („zar Äorbadžijska kerka, za siromašno selsko momÄe“?)! I pokušaji roditelja da odvoje ZojÄe od Ganeta, izazvali su dramatiÄna dogaÄ‘anja u porodici Janković.
Ostala je tajna da li je Gane odista oteo Zojicu, da li je ona pobegla ili je ta otmica simulirana, kao kod Sremca. Ali Äinjenica je da je na kraju porodica jednostavno pristala na brak, i sve se završilo srećno, baš kao u SremÄevoj "Zoni". Zojica se udala za Ganeta koji je svom prezimenu Jovanović dodao i Hadži Smiljanić, a tast mu je zauzvrat dao da se stara o njegovom već ogromnom imanju i trgovini koja je bila u zaÄetku. Onako sposoban, Gane je od dobijenog imetka napravio "pravo Äudo" – izmeÄ‘u ostalog i ciglanu, trgovinu na malo i veliko, banku – s ponosom priÄa Dragana o svom Äukundedi.
Nažalost, braÄna sreća dvoje zaljubljenih nije dugo trajala
Potresena vešÄ‡u da je izgubila brata jedinca ZojÄe (Zona) umire 1884. godine u 31. godini života, neposredno po roÄ‘enju svog poslednjeg deteta Dragoljuba. Gavrilo se ubrzo opet oženio i zanimljivo je da se i druga žena sa kojom je izrodio još petoro dece opet zvala Zojica.
"Niški vesnik" još piše da je Gabrilo Gane Jovanović ostavio brojne potomke koji danas žive u Nišu, Paraćinu, Kragujevcu, Beogradu, Novom Sadu i Parizu.
Nijedna fotografija Zojice-Zone (Zone Zamfirove, glavnog aktera ove priÄe) nažalost nije saÄuvana, te je o njenoj lepoti ostalo samo da se pripoveda kroz SremÄevu priÄu.
- Kako tada nije bio obiÄaj, bar u ovim južnijim krajevima tek osloboÄ‘ene Srbije od turske vlasti da se na nadgrobne spomenike stavljaju slike, a nije bila ni moda da se ljudi mnogo slikaju što je doneo zapadni duh koji je poÄeo da prožima Balkan, porodica Ganeta Jovanovića ostala je bez slike njegove voljene Zojice.
Kažu da je na nju liÄila njena unuka Zojica koja je i dobila ime po rano preminuloj baki, dok je njeno prvo dete i majka mlaÄ‘e Zojice – Katarina bila “pljunuti” otac Gane (Mane) – ispriÄala je Dragana, sagovornica Telegrafa.
Da je priÄa Dragane Milovanović, Zonine Äukununuke autentiÄna svedoÄe i njene sledeće reÄi:
- Neka se zna da ne želim da arbitriram ko je bila prava inspiracija za Sremca, on je pisac, i to je više posao za književne istoriÄare. Ono što znam jeste da se Stevan Sremac družio s mojom porodicom, kao i da me majka svojevremeno nije uzalud ispratila na studije u Beograd reÄima: "Sve su žene u našoj porodici bile pomalo besne… Ali, zapamti pomalo i u granicama pristojnosti"!
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE