Evo nas u finalu. PobeÄ‘ena je Rusija. Kako su to uspeli, toliko oslabljeni? Odgovori leže najverovatnije u filozofiji i pristupu nekada igraÄa, a danas selektora SaÅ¡e ÄorÄ‘evića

"Nikada neću zaboraviti Vladimira Radmanovića, te 2002. godine, kada su osvojili zlato u Indijanapolisu. DoÄekao sam ih i otišao sa njima u Skupštinu grada. I na toj terasi, Radmanović je bio bez medalje jer je napravio jedan 'dišpeto' prema treneru Pešiću u nekom Äetvrtfinalu ili polufinalu, i bio odstranjen, a zamenio ga je 13. igraÄ koji je tada bio sa njima, Smiljanić, koji uopšte nije igrao, ali oko Äijeg vrata stoji zlatna medalja. Radmanović je toliko plakao da sam ga zagrlio i rekao mu: 'Je l' sad shvataš, sine?' A on me grli i viÄe: 'Sad shvatam.' I suza suzu stiže. Shvatiće oni..."
Bila je sredina jula prošle godine, naša ekipa provela je ceo dan na Kopaoniku sa košarkašima, a tih dana koplja su se, sećate se, lomila oko (ne)pozivanja Bobana Marjanovića i jednog Saletovog saopštenja koje je objasnilo - sve.
"Sportistima se pruža prilika da predstavljaju svoju zemlju u neÄemu. Da li ima nešto više i veće? Ugovor, novac, jedno leto više provedeno na plaži ili brodu - ima vremena za to. Karijera sportiste vrlo brzo proÄ‘e, pogotovo ta reprezentativna jer je zahtevna..."
Ove godine, priÄa pozivanju i odazivanju igraÄa je multiplicirana. I nekako sa mnogo manje pompe je prošlo to što gotovo cela prva petorka (osim Bogdanovića) - svako iz svojih razloga - nije mogla da nastupi na ovom Evropskom prvenstvu.
A evo nas u finalu.
Jedan igraÄ kada nedostaje, teško je to nadomestiti, a kamoli kada njih jedanaest se ne javi na prirpeme ili ne ode na prvenstvo.
Ali, baš zato i tek sada može da se kaže "shvatate li sad sinovi". Da uspeh ne zavisi od jednog Äoveka. Ne zavisi, oÄigledno ni od njih Äetvorice, ni od njih desetorice.
Košarka je za Srbiju nešto više od sporta, naša liÄna karta, mezimica nacije Äiji nas porazi bole više nego neki u nekim drugim sportovima, jer (uglavnom s pravom) mislimo da smo Bogom dani za tu igru.
I Saša ÄorÄ‘ević to odliÄno zna.
ÄorÄ‘ević je onomad u Nedeljniku bolje od bilo koga to sroÄio: "Ova nacija je imala toliko emocija vezanih za košarku, toliko zlatnih medalja je narodu dalo kiseonik, hranu, i vraćalo veliku veru u naciju..."
"Ja Saša ÄorÄ‘ević, trener, nekada igraÄ, a pre svega Äovek Saša ÄorÄ‘ević. Koji vrlo odgovorno gleda na svoju profesiju. I taÄka. Ne postoje boÄni vetrovi koji mogu da poremete moj brod kojim ja kormilarim. Postoje neka pravila, postoji etika našeg rada, postoji sportska kultura, postoji institucija koja se zove reprezentacija, i zato ja imam ovu grupu momaka sa kojima se smejem, uživam da gledam dok ih maltretiram na treningu, dok igraju", sublimirao je svoj pristup prema igraÄima i poslu.
A njegova filozofija rada koja nas je dovela u finale najbolje se da opisati - a kako drugaÄije nego njegovim reÄima:
"Autoritet mora da se zaradi, faktima, Äinjenicama, znanjem. Reći ću vam nešto: igraÄe ne zanima koliko znaš dok im ne pokažeš koliko ti je stalo. I kad im jednom pokažeš koliko ti je stalo, oni će ti dozvoliti da im pokažeš koliko znaš. E tada nije kraj. Tada moraš da im pokažeš stvarno koliko znaš. Ko je to rekao? Ja, Saša ÄorÄ‘ević. I to je živa istina."
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE