Odraz su loše govorne kulture!
Foto:Profimedia
Suvišno nagomilavanje reÄi istog ili sliÄnog znaÄenja u govoru ili pisanju, u gramatici poznatije kao pleonazam, srećemo svakodnevno kod velikog broja ljudi. Odlika umnog Äoveka je da sa što manje reÄi kaže što više. Ovo ne polazi svakome za rukom, naroÄito u svakodnevnom govoru, ali postoje reÄi koje su zaista nepotrebne u reÄenicama koje izgovarate ili pišete, a da toga ni sami Äesto niste svesni.
Mnogima je pleonazam postao govorni manir, poput poštapalica bez kojih ne mogu da zamisle nijednu reÄenicu (Äak štaviše, isto takoÄ‘e, Äesto puta…). Otklonite ovu nepotrebnu naviku suvišnog jeziÄkog preobilja i videćete kako će vaše reÄi “procvetati” kao najlepše cveće kad se oko njega uklone travke i korov.
NajÄešÄ‡i primeri pleonazma se mogu primetiti uz deminutive (umanjenice – reÄi koje oznaÄavaju nešto malo, umanjeno): mala bebica, mali ÄoveÄić, mali potoÄić, mala reÄica, malo pilence, mali cvetić, malo seoce, mali sokaÄić… Ako je deminutivom već umanjeno znaÄenje neke imenice nema potrebe da ispred nje dodajete reÄi poput mali, mala, malo. Ili, ako želite da ih upotrebite, izbacite deminutive: mala reka (ili samo reÄica), malo pile (pilence), beba, bebica (podrazumeva se da je beba mala, pa je nepotrebno dalje isticanje).
Stara baba, matori deda, siromašni prosjak… sve su ovo primeri za pleonazam. Jasno je da su baba i deda sinonimi za stare ljude, a da prosjak sigurno ne može biti bogat nego samo siromašan. MeÄ‘utim, ukoliko želite da istaknete da je npr. neka žena vrlo rano postala baba, ili da je neki Äovek u “kasnoj” mladosti dobio unuÄe dozvoljena je reÄenica sledećeg tipa:
“Mara je dobila unuÄe kada je imala samo 43 godine. Ona je baš mlada baba.”
S druge strane, teško da ćete pronaći u našem književnom jeziku da neko staricu od 95 godina naziva starom babom, već će upotrebiti godine kako bi istakao koliko je stara.
Pleonazam Äak štaviše je možda najuÄestaliji u srpskom jeziku. I ÄŒAK i ŠTAVIŠE su dve reÄi koje imaju isto ili sliÄno znaÄenje. Sinonimi su u funkciji reÄi – pored svega, naprotiv… Suvišno je pisati obe reÄi. ŠTAVIŠE je reÄca za isticanje, a ÄŒAK je prilog turskog porekla sa istim znaÄenjem. Zato ćemo reći samo:
“ÄŒak, bio si vrlo dobar.”
Poput Äak štaviše, kao poštapalice na koje su navikli, mnogi Srbi koriste i sledeće izrazito neknjiževne spojeve: isto takoÄ‘e, svašta nešto, Äesto puta, baš upravo…
“Isto takoÄ‘e mislim da Äesto puta praviš identiÄnu grešku. Baš upravo si je ponovio, a da to nisi ni primetio. Moraćeš svašta nešto još da ponoviš iz gramatike kako bi nauÄio gde grešiš.“
Priznaćete da reÄenica lepše i pravilnije zvuÄi ovako:
“TakoÄ‘e, mislim da Äesto praviš identiÄnu grešku. Upravo si je ponovio, a da nisi ni primetio. Moraćeš nešto još da ponoviš iz gramatike kako bi nauÄio gde grešiš“.
Sklopovi poput “siÄ‘i dole“, “popni se gore” i “vrati se natrag” ne predstavljaju neke grube greške u svakodnevnom govoru, kako tvrdi Ivan Klajn u “Srpskom jeziÄkom priruÄniku”, ali je vrlo jasno da suvišnim prilozima nije mesto u pisanju. Dovoljno je samo: “siÄ‘i”, “popni se” i “vrati se”.
U primeru: “Nećemo kupovati ovaj mali televizorÄić jer ja liÄno mislim da nam to sada nije nužno i neophodno” umesto istaknutih pleonazama trebalo bi da stoji “mali televizor” (ili samo televizorÄić), “ja liÄno mislim” (piše se samo “mislim” ili “ja mislim” za isticanje onoga ko govori – “liÄno” je višak), a reÄi “nužno i neophodno” imaju isto znaÄenje pa jedna od njih mora biti izbaÄena.
Još jedan uÄestao primer pleonazma dolazi nam od prisvojno – povratne zamenice svoj/-a/-e.
“Braniću ga svojim sopstvenim životom”, “Svojim vlastitim rukama sam sagradio ovu kuću”… MeÄ‘utim, kod mnogih naših pisaca mogu se sresti ovakvi i sliÄni primeri kada se želi pojaÄati afektivnost izraza, pa stoga nije greška ako se ostave i pridev i zamenica jedno do drugog.
Shodno tome, potreba pleonazama može imati smisla ako oni služe za pojaÄavanje izraza u književnom delu, posebno isticanje neÄega, ali treba odbaciti pleonazme koji su suvišni sa stanovišta iskazivanja misli, a nemaju ekspresivne funkcije, pa samim tim ni opravdanja. Tako pleonazmi u književnom delu ne moraju biti: “sam samcat, nov novcat, pravi pravcati, na kraju krajeva, raznorazni…” jer su to već formirani izrazi za isticanje koji se vekovima koriste.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE