Nekih više nema, drugi umiru tiho i polako…
Foto:Pixabay
Nekada su bili osnovni izvor prihoda, a „zlatne ruke“ koje su ih znale hranile su mnoga usta… Danas pak, većina ovih zanata ili je potpuno nestala ili ih zna jako mali broj ljudi.
Pre samo stotinak godina biti zanatlija u Srbiji je bio cenjen i častan izvor prihoda koji je omogućavao težak, ali pošten život. Zanatska proizvodnja se realizovala u zanatskim radnjama, a posao su vodili majstori. Oni su imali svoje pomoćnike – kalfe i šegrte. Zanat se učio godinama.
Ipak, sve su to davno prošla vremena. Većina ovih zanata danas je ili potpuno iščezla ili za njih zna jako mali broj ljudi, pre svega porodica koje se njima bave već generacijama.
S toga, zanati su usko vezani tradicijom i ne bi trebalo da lako da ih zaboravimo.
Ovo je lista zanata kojih više nema ili ih je sve manje;
ABADŽIJA – u doslovnom prevodu sa turskog “ krojač odeće od abe“, majstor-zanatlija koji od grubog sukna – abe šije odela – narodnu nošnju.
**Savremena modna industrija dovela smanjenja potražnje za ličnim krojačem te univerzalne veličine i jeftiniji odevni komadi doveli su do reduciranja ove delatnosti. No, ipak opstaje i kategoriše se u posebne, skupe i retko pristučne module kao lični kroj za osobenjake.
BIČAKDŽIJA – onaj koji izrađuje noževe.
***Danas se sve češće koristi oštrač koji bi naoštrio noževe koji su često pristupačni da se kupe u prodavnicama mešovite robe i uglavnom se proizvode u Kini.
IKONOPISAC – slikar ikona, čovek koji se bavi ikonopisom.
***Ikonopisci i dalje postoje. Način školovanja i života ikonopisaca nije više isti kao u Staroj Srbiji. Slikari se opredeljuju za užu specijalnost te samo slikanje polazi od školovanja, mada ima i smoukih ikonopisaca.
JORGANDŽIJA – zanatlija koji šije jorgane, dušeke i jastuke.
**I dalje postoje retke prodavnice koje su zadržale tradiciju pravih jorgandžija ali je očigledno da ovaj zanat polako izumire.
LULADŽIJA – zanatlija koji izrađuje lule.
***Lule nisu više moderne kao u 19. i 20. veku, te su danas hobi strastvenih pušača, kolekcionara i dendija. Luladžija danas skoro i da ne postoji, već je ovaj zanat udružen i umrežen u tabako prodavnice i znalce u kategoriji duvana, pušenja i predmeta koji se koriste u tu svhru.
ODŽAČAR – zanatlija koji vodi računa o odžacima – dimničar.
***Postoje i dalje i čvrsto se drže. Jasno je da ih je manje ali su tu. Ako koristimo odžak koristićemo i odžačara.
PUDAR – čovek koji čuva vinograd i bavi se poslovima koji su neophodni da bi rod grožđa bio što bolji i veći – orezivanje, prskanje, okopavanje…
***Tu su, samo je celokupan metod osavremen.
RABADŽIJA – čovek koji sa zapregom, najčešće volovskom, bavi prevozom robe u zamenu za nadoknadu.
**Ceo sistem transporta je promenjen, te je logično da ovaj zanat više ne postoji i nema svrhu.
SAKADŽIJA – čovek koji raznosi vodu za piće po varoši („saka“ je bure ili kola sa buretom u kojima se voda nosi)
**Jasan je primer zašto ovaj zanat više ne postoji.
UŽAR – čovek koji proizvodi užad, kanape i konopce.
**Ovaj zanat i dalje živi, ali često je vezan uz modernu umetnost, hobije ili unikatne primere. Ipak, užari kao tradicionalni zanat i dalje postojiu nekim porodicama.
ŠEŠIRDŽIJA – zanatlija koji se bavi izradom šešira.
**Jedan od najmasovnijh zanata 19. i 20. veka polako odumire u velikim gradovima. Nekada je osnovni modni komad bio šešir, pogotovo kod muškarca dok je danas nošenje šešira samo vezano za ukrasni komad ili morski odevni detalj koji čuva od sunca.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala pročitajte OVDE