Svi su bili u trećoj klasi, a Nikola je jedan od priživelih
Foto:Printscreen/youtube
Tog 15. aprila 1912. godine, na prvom putovanju iz Velike Britanije u SAD, na ledeni breg u severnom Atlantiku, velikom brzinom, naleteo je tada najveći i najluksuzniji putniÄki brod - Titanik. Nepotopivi, kakvim je smatran, potonuo je za samo dva Äasa i 20 minuta. Od 2.224 putnika i Älana posade, poginulo je 1.523 ljudi.
Srećni preživeli sa Titanika godinama su priÄali svoje verzije tragiÄnog dogaÄ‘aja. Zahvaljujući njihovim sećanjima danas, pored zvaniÄnih, imamo i neke potpuno nepoznate detalje o onome šta se dogaÄ‘alo u poslednjim trenucima pred potonuće Äuvenog broda.
Titanik je graÄ‘en da dominira prekookeanskim putniÄkim saobraćajem poÄetkom 20. veka. Bio je vlasništvo kompanije Vajt Star Lajn i predstavljao je najveći putniÄki brod na svetu. Zbog veliÄine, najnaprednije tehnologije koja je ugraÄ‘ena u brod, i pompe koja ga je pratila zvali su ga nepotopivi.
Svi ovi podaci dobro su poznati. MeÄ‘utim, iz svedoÄanstava preživelih u godinama koje su usledile saznali smo i neke Äinjenice koje nisu poznate široj javnosti, pa i odgovor na pitanje - Koliko je bilo Srba na Titaniku?
Prema podacima sa sajta enciklopedija-titanika na Titaniku je bilo 34 ljudi sa ovih prostora i svi su se nalazili u trećoj klasi. Osim Jozefa Draženovića iz Hrastelnice, tela ostalih nikada nisu nađena ili identifikovana.
Ipak, bilo je i onih koji su preživeli – Mara Banski, Ivan Jalševac i njegov saputnik Nikola Lulić.
Lulić je bio seljaÄko dete. Radio je na njivi i pomagao roditeljima sve dok ga nisu regrutovali u austrougarsku vojsku. MeÄ‘utim, priÄa kaže da ovaj mladić nije hteo da služi u vojsci koja nije srpska, pa je 1902. godine dezertirao.
Kako nije mogao da se vrati kući, trbuhom za kruhom krenuo je put daleke i misteriozne Amerike. Nakon godina rada u rudniku u Minesoti, Nikola se u jesen 1911. godine vraća u rodno mesto.
Tu se meÄ‘utim, i dalje teško živelo. Nikola nikako nije mogao da naÄ‘e posao, pa je jedini izlaz bila ponovna tzv. peÄalba. Sa njim je u beli svet krenulo i nekoliko zemljaka. Sudbina je htela da brod koji su izabrali bude baš Titanik.
Lulić je kasnije priÄao da je Titanik bio kao ništa ranije viÄ‘eno. Uopšte nije liÄio na brod nego na mali, plutajući grad. Ipak, taj grad je uskoro doživeo potres koji niko nije mogao ni da sanja.
https://www.youtube.com/watch?v=05o7sOAjtXE&feature=emb_title
Putnici 3. klase nisu saznali da brod tone sve dok voda nije poÄela da im ulazi u kabine.
Na Titaniku je bilo 20 Äamaca za spasavanje, nedovoljno da se spase više od 2.000 putnika i Älanova posade. Najveći bes izazvalo je to što su, u haosu koji je nastao, Äamci koji su spuštani u vodu bili poluprazni.
O tome kako se Nikola spasao postoje dve verzije
U jednom trenutku, našao se u ledenoj vodi. Po jednoj verziji, na glavi je imao oficirsku kapu zbog toga su ga izvukli u Äamac.
Nešto plemenitija verzija priÄa o tome da je spasao život detetu koje je pored njega upalo u vodu, pa mu je detetova majka – Norvežanka, pružila ruku i povukla u Äamac.
Nikola je tako mogao da vidi tehnološko Äudo tadašnjeg sveta kako tone pred njegovim oÄima. Karpatija, brod koji je došao po preživele, prevezao ga je do Njujorka. Posle kratkog odmora kod roÄ‘aka u ÄŒikagu, Nikola je nastavio putovanje i stigao u rudnik u Minesoti. Tu je radio do kraja Prvog svetskog rata, a zatim se zauvek vraća u domovinu. U novoosnovanoj zajedniÄkoj državi je živeo sve do smrti 1962. godine. Imao je 79. godina.
Vuk Ilić PR Agencija za izradu i održavanje WEB portala LOKALNE NOVINE Obrenovac
Portal LOKALNE NOVINE je javno internet glasilo registrovano pod brojem : IN 000333
Upotreba autorskog materijala objavljenog na stranicama ovog portala dozvoljena je uz obavezno navođenje izvora
Ostale uslove korišćenja portala proÄitajte OVDE